HORSCH seminar 2019

Brojanje gotovine

„Digitalizacija se ne isplati u ratarstvu.“ Sa ovom izjavom je Michael Horsch citiran u online izdanju jednog velikog časopisa iz područja poljoprivrede. To nije tako citirano pogrešno, ali ipak vrlo skraćeno. Na HORSCH seminaru 2019. godine su naučnici i praktičari izvještavali o svojim iskustvima na ovu temu.

Preko 600 HORSCH klijenata i zainteresiranih poljoprivrednika je 14. ožujka učestvovalo na HORSCH seminaru.

Rasprodana manifestacija u Sitzenhofu. Hala za obuku i izložbe površine od skoro 1.100 kvadratnih metara je bila zauzeta do posljednjeg mjesta. Personalizirane ulaznice su sada prvi put mogle nabaviti samo online – sustav koji se dobro dokazao. Vodič kroz program dana je bio Michael Braun iz marketinga firme HORSCH. Dok su se svi ostali govornici bavili digitalizacijom u najširem smislu, dan je počeo ratarski.

Postići više sa međuusjevima

Dr Wilfried Hartl, rukovoditelj instituta Bio Forschung Austria, još od 1979. godine istražuje područje organskog ratarstva bez uzgoja stoke. Njegov fokus je na ciklusima, raspoloživosti hranljivih materija i biodiverzitetu uz pitanje: „Kako možemo precizno gnojiti u području organske proizvodnje?“ Objasnio je sljedeće: „U organskoj poljoprivredi se gnoji preko zemljišta. Biljke su pronašle lukava rješenja da se hrane preko zemljišta.“ Tri tipa organizama pri tom imaju utjecaja na ishranu: producenti (CO₂ i O₂), konzumenti (životinje, ljudi) i dekompozitori (životinje koje žive u zemlji, gljive, bakterije). To se prema dr Wilfriedu Hartlu smatra osnovom za razumijevanje organske poljoprivrede.

Dr Wilfried Hartl je u toku svog predavanja posebno istakao veliku korist od međuusjeva.

To znači sljedeće: ako imate stajsko gnojivo, lako ćete se baviti organskom poljoprivredom, ali šta je sa gazdinstvima koja nemaju stoku? „Poslije dvije do tri godine bez stajskog gnojiva prinosi opadaju za dvije trećine, jer nedostaje snabdijevanje zemljišta energijom“, kaže ovaj naučnik. Ako nemate stoku u štali, koje druge životinje mogu proizvesti potrebnu energiju? „Organizmi koji žive u zemljištu su ključ uspjeha“, objasnio je dr Wilfried Hartl. U zemljištu postoji više nematoda, kišnih glista, itd. „Ako se oni posmatraju kao stoka i hrane se na odgovarajući način, onda organska poljoprivreda može se obavljati i bez stoke.“

1983. su u Austriji počeli ogledi sa kompostiranjem namirnica. Rezultat je bio sljedeći: sa kompostom velika količina ugljika dospijeva u zemlju u vidu „trajnog humusa“. Ali kako možemo dodatno ubaciti humus u zemlju – preko međuuseva? Definitivno da, tvrdi dr Hartl. Međuusjevi su dobavljači hranljivih materija i ugljika. Upravo u njegovom zavičaju na jugoistoku Austrije je klima često vrlo suha i zato je uzgoj međuusjeva teško, ali nije nemoguće. Kao dobra dopuna, pravilna obrada zemljišta donosi dodatne pozitivne efekte. Ali, upozorio je stručnjak: „Odsustvo upotrebe pluga ne znači odmah i obogaćivanje humusom!“

Važan je volumen pora od 40 do 60 %, jer tamo obitavaju zemljišni mikroorganizmi i korjenje. Vodopropusnost je bitna, npr. Kako bi se izbjegla poplava. Nasuprot tome bi trebalo spriječiti zarobljenu vodu, jer biljka sa svojim korijenskim dlačicama ne doseže do nje. Srednje pore imaju najveću zapreminu za skladištenje vode, što je prije svega vrlo izraženo kod lesnih zemljišta. Nasuprot tome, glineno zemljište ima zapreminu pora od 60 %, ali do 40 % finih pora, koje su ispunjene zarobljenom vodom. Pošto ne postoje strojevi koje potiču pore u zemljištu, tu moraju da uskoče korjenje biljaka i mikroflora. Uz pomoć zazelenjavanja više korjenja završava u zemljištu. Dr Wilfried Hartl preporučuje zazelenjavanje koje po mogućnosti ne obuhvaća leguminozne kulture, kako se ne bi stvorio infekcijski pritisak. Međutim, udio od 20 % je i dalje u redu (izbor pak zavisi i od lokacije).

Upravo u suhim područjima bi međuusjevi trebalo da se siju direktno iza kombajna, kako bi se spriječio dodatni gubitak vode. Ovdje je često važan svaki sat. Pri vrlo kasnom zazelenjavanju (biljke koje nisu mnogo razvijene) je odnos C/N mali (ispod 10), da bi hranljive tvari bile brzo raspoložive kao kod gnojnice. Phacelia nasuprot tome ima odnos C/N veći od 60. To je dobro za trajni humus, ali loše za brzo dostupni humus za ishranu. Stručnjak je o tome rekao sljedeće: „Poljoprivrednik bi trebalo dobro da razmisli: šta je cilj mog zazelenjavanja?“ Njegov zaključak je glasio: ako korjenje može rasti bez sabijanja plužnog đona, onda je uzgajivač sve uradio kako treba!

Impulsi za digitalizaciju

Michael Horsch, direktor HORSCH Maschinen GmbH, u svom predavanju je izvijestio o trenutnim izazovima branše. U listopadu 2017. je počela diskusija o tome da li glifosat treba zabraniti. On je pokazao da su u musliju fungicidi, insekticidi i regulatori rasta puno više zastupljeni od glifosata. Herbicid je navodno sikacijom dospio u namirnice, na šta Michael Horsch ionako gleda vrlo kritički. Poljoprivreda bez glifosata znači više željeza, objasnio je on. Horsch je međutim spreman za moguću zabranu glifosata. „Emisija CO₂ će postati lošija zbog više prohoda, obrada zemljišta će se povećati. Zabrana bi bila korak nazad za modernu poljoprivredu“, rekao je Michael Horsch. On je rekao da se nada da će se na nivou Evrope pronaći kompromis.

Sljedeći izazov je sjedio u prosincu 2018. godine, kada je njemačka ministrica poljoprivrede Julia Klöckner zahtijevala 20 % manje šećera i masti u namirnicama i osim toga sukcesivno želi da izbaci palmino ulje. U veljači 2019. je tvrtka Südzucker zatvorila pet tvornica. Međutim, na savjesni odnos prema životnim namirnicama Michael Horsch gleda pozitivno. U veljači 2019. je DLG objavio da su u čisto tehničkom smislu dostignute granice napretka. „Nekontrolirani rast među inženjerima mora da se smanji. Više senzora ne donosi uvijek i više uspjeha“, rekao je direktor firme HORSCH.

Gosti su sa posebnom pažnjom slušali predavanje Michaela Horscha, jer on nije pričao samo o svojim pogledima na digitalizaciju, već se dotakao i političkih tema.

 (Uspješni) referendum protiv izumiranja pčela se održao također u veljači 2019. godine. Na njemu je zahtijevano 10 % cvjetnog pojasa i 30 % organske proizvodnje. „Interesantno je da sada ima neutralnijih članaka na tu temu“, radovao se Michael Horsch. Kao pozitivan primjer je naveo www.bluetenkorn.de, koji doživljava pozitivan odziv, iako se koriste prskalice za zaštitu bilja. Poljoprivrednik je ovdje na svakih 30 m u pšenici posijao cvjetne pojase, koje ne obrađuje kemijski. Michael Horsch je uputio poziv prisutnima: „Svako od nas mora biti advokat, koji ide van kuće, stupa u kontakt sa susjedima i ulazi u diskusiju.“ Poljoprivreda je došla do točke, u kojoj se koristi previše kemije, a dijelom i preteških strojeva.

Više senzora ne donosi uvijek i više uspjeha.

On je ispričao kako obitelj Horsch već 50 godina obrađuje imanje Sitzenhof – i to 50 godina bez pluga. Prije 40 godina je tamo započeo državni ogled sa tri parcele (direktna sjetva, podrivač, plug). Rezultat je sljedeći: ako se promatra gornji sloj zemljišta, onda se u usporedbi sa direktnom sjetvom, u plugom obrađenim parcelama može naći ¼, a u parcelama obrađenim gruberom ½ kišnih glista. Obitelj Horsch su se ranije prilično podrugivali, ali ona nikada nije odustala od razmišljanja o zdravoj zemlji. „Cijela obitelj je ideju odnosno viziju zajednički unapređivala“, objasnio je direktor. Pritom je centralno pitanje uvijek bilo: da li je stanje zemljišta dovoljno dobro za godine koje nam predstoje? Osnova je zdravo zemljište, a zatim slijedi zdrav čovjek. „Već danas moramo razmišljati o tome, šta će biti budući međuusjevi i kulture“, rekao je Michael Horsch. „Plant – Based Food Generation“ je novi trend, za koji bi trebalo da se zainteresiraju i kolege iz profesije. Osim toga, poljoprivrednici ne bi trebali izgubiti iz vida koncept „hibridne poljoprivrede“ (mješavina konvencionalne i ekološke poljoprivrede). Brzi rast broja organskih gospodarstava, upravo velikih gazdinstava organskog ratarstva, će dramatično povećati ponudu organskih proizvoda. „Najvjerojatnije će uslijed toga cijene organskih proizvoda pasti i to će pre svega pogoditi manja gospodarstva. Politika dovodi do uništavanja obiteljsko ekoloških gospodarstva“, ispričao je Michael Horsch.

Na temu digitalizacije je objasnio: „Ako svi govore o nečemu, onda taj trend već postaje prošlost. Ne može biti da će digitalizacija postati jedino rešenje za probleme, nasuprot dobroj stručnoj praksi!“ Prije 25 godina su prve karte prinosa napravljene sa kombajnima. Zbog raznih alata za upravljanje farmama, očekivanja klijenata su porasla i firme su napunile svoje džepove. Za takozvani „Precision Farming“ trenutno ima toliko alata na tržištu, da Horsch tu za sebe više ne vidi nikakav potencijal. Novina je „Prescription Farming“, poljoprivreda po receptu. Iza toga se krije činjenica da poljoprivrednici na kraju više neće biti potrebni i da dobra stručna praksa više neće biti potrebna. „To se ne smije dogoditi“, smatra Michael Horsch. Međutim, ono što se može dogoditi, je da će poljoprivrednici zbog zahtjeva i restrikcija u jednom trenutku dići ruke od svega, pa će Prescription Farming postati neophodan za osiguravanje hrane.

U redovnim analizama gospodarstva iz cijelog svijeta je tvrtka Horsch zaključila da ratari koji zarađuju najviše novca, imaju najmanja računala. „Kada rukovoditelj gospodarstva zbog digitalizacije sjedi samo u uredu, onda će na kraju nedostajati 500 € čistog prihoda“, rekao je Michael Horsch i dodao: „Poljoprivrednici sa najvećim čistim prihodima su na polju i odlučuju na licu mjesta. Oni svoj novac zarađuju na oranicama.“ Nema logike u tome da se ti rukovoditelji gospodarstva vezuju za kancelariju. U području stočarstva, stvari stoje drugačije: ovdje digitalizacija pomaže poljoprivredniku da svoje životinje prati u miru.

Ali zašto nam je potrebna digitalizacija? Jedinstveni interfejs odnosno jezik (ne samo među proizvođačima, već i prema državi) Michael Horsch smatra neophodnim. Potrošači žele mogućnost 100%-nog praćenja podrijetla namirnica („transparentni poljoprivrednik“). Ako se prinosi u Europi stalno smanjuju, sve veći dio namirnica će u jednom trenutku dolaziti iz susjedstva uz manje zahtjeva za ispunjavanje. 100%-na transparentnost bi se mogla generirati na  politički pritisak, kako bi se usporedno pokazalo kako se ovdje proizvodi; to bi moglo da ima pospješujući efekt. „Poljoprivrednici se trebaju aktivno i pozitivno suočavati sa digitalizacijom“, zahtijevao je Michael Horsch. Tu po njemu spada i automatizacija određenih radnih procesa. „Robot će u jednom trenutku postati kruna automatizacije“, objasnio je direktor i dodao: „Autonomna vožnja na parceli će se lakše ostvariti nego u cestovnom prometu. Međutim, ovdje je neophodan dug politički put, kako bi se osigurala pravna jasnoća i sigurnost.“

Optimizacija procesa

Isto mišljenje je imao dr Patrick Ole Noack, profesor na univerzitetu Weihenstephan-Triesdorf: „Digitalizacija nije univerzalno rješenje, ali može optimizirati procese“, razjasnio je odmah na početku referata. Bavio se temom „Digitalizacija – velika predstava – šta se krije iza toga?“ Profesor ima puno iskustva s tim. Poslije studija agronomije na Tehničkom sveučilištu u Minhenu radio je između 1997. i 2013. za tvrtku geo-konzept u mjestu Adelschlag (Bavarska), koje za klijente u područja poljoprivrede i šumarstva nudi individualne sustave upravljanja koji ne ovise od proizvođača i imaju podršku za GPS kao i RTK podatke za korekciju.

„Digitalni sustav prvo moramo pravilno podesiti, prije nego što može pozitivno djelovati na prinos.“, bila je jedna od suštinskih izjava tjekom predavanja dr Patricka Ole Noacka.

Precision Farming, Smart Farming, Digital Farming, Poljoprivreda 4.0 – Šta to u stvari znači? „Svi pojmovi više ili manje znače u stvari jedno te isto“, rekao je dr Patrick Ole Noack. „Osnovna tehnologija koja se krije iza toga su senzori, telemetrijski sustavi, CAN-BUS i alati za pripremu podataka. Ali, kao i drugi alati, ni oni nisu pogodni za sve namjene, potrebna im je njega, vježba i iskustvo prilikom primjene – ali, oni ne obavljaju posao sami.“ U konstrukciji stroja su dostignute izvjesne granice. Vanjske dimenzije strojeva, osovinsko opterećenje, pritisak na tlo, točnost raspodjele sjemena, mineralnog gnojiva i slame – više efikasnosti putem većeg rasta praktično više nije moguće. „Ali i čovjek ima svoje granice“, smatra dr Patrick Ole Noack. „Tehnički gledano, on ima ograničenu memoriju, ograničenu mogućnost paralelne obrade, ograničenu brzinu skeniranja i ograničenu objektivnost. Dodatni izazov je to što se obradiva površina stalno smanjuje i što nedostaje radna snaga u poljoprivredi. Uslijed promjene strukture gospodarstva se povećavaju, ali sezonski radnici iz inostranstva često znaju manje o parcelama. Ovdje podršku može da pruži Precision Farming, makar i samo kroz prijedloge.“

Kao jedan od najvećih izazova profesor vidi zasićenost podzemnih voda amonijakom. Pitao je: „Od čega smo u stvari počeli?“ Ranije je mjerenje prinosa vršeno od oka, a ruka poljoprivrednika je dozirala gnojivo. Prof. dr Hermann Auernhammer je spoznao da se ova sposobnost gubi kroz strukturne promjene. Ideja je bila da se tamo gdje manje raste, manje gnoji. Međutim, nasuprot tome stoji mišljenje nekih stručnjaka za ishranu biljaka, da na takvim mjestima treba gnojiti više…

Dr Hermann Auernhammer je po mišljenju dr Patricka Ole Noacka jedan od pionira Precision Farminga. Automatsko prikupljanje podataka, tehnika djelomičnih usjeva, upravljanje voznim parkom i terenska robotika mogu poboljšati upravljanje gospodarstvom, usjevima, strojevima i poslom. U poljoprivredi su različiti čimbenici, npr. biljka, tlo ili vremenski uvjeti toliko raznovrsni da je digitalizacija ovdje kompliciranija nego u drugim područjima. Ali, sada već postoji više od 10 godina iskustva. I dok je u početku prevladavalo mišljenje da je Precision Farming samo nepotreban trošak, to se brzo promijenilo, kada je korist stupila u prvi plan.

Dr Patrick Ole Noack je zatim razmotrio razne službe Precision Farminga:

• Automatski sustavi upravljanja: prije oko 20 godina su se pojavili prvi sustavi sa paralelnim radom, tada još sa svjetlosnim gredama, a zatim sustavom automatskog upravljanja. Nadogradiva rješenja su još funkcionirala sa frikcionim kotačem na originalnom upravljaču. Brzo je postalo jasno da su oni ekonomski interesantni zbog povećanja efikasnosti.
• ISOBUS: osnova mnogih funkcija Precision Farminga. U standardu DIN ISO 11783 je npr. regulirano kako se terminali zajedno koriste.
• TIM: ovo je skraćenica od Tractor Implement Management. Na radnom uređaju senzori neprekidno registriraju razne parametre, preko ISOBUS-a se prosljeđuju naredbe traktoru. Priključna stroj praktično upravlja traktorom. Zapravo je zreo za serijsku proizvodnju, međutim, problemi oko pouzdanosti sprečavaju izbacivanje na tržište.

„I dok su ranije investicije imale petoznamenkaste iznose u njemačkim markama, danas terminal i ISOBUS spadaju u standardnu opremu traktora“, objasnio je dr Patrick Ole Noack.

Precision Farming može samo biti sredstvo za povećanje efikasnosti, ne samo kod gnojidbe, već i u zaštiti bilja putem detekcije korova. Naredni korak bi bio prskanje preko karti aplikacije sa prethodnom online provjerom i odobrenjem od strane nadležne vlasti. U tom slučaju bi zakoni morali učiniti strojarski čitljivim. Problem je što se ovdje puno toga ne može logički prikazati.

„Digitalne mogućnosti se u poljoprivredi koriste različitim intenzitetima“, kaže iz iskustva dr Patrick Ole Noack. „Isključenje sekcijskih širina, automatski sustavi upravljanja i softver za upravljanje farmom (FMS) su već vrlo rasprostranjeni. Ali već pri gnojidbi specifičnih dijelova parcele i pri kartiranju prinosa stvari su malo drugačije. Kreiranje karti aplikacije u praksi još uvijek predstavlja izazov.“

Polazno pitanje je bilo: „Da li digitalizacija ima smisla?“. Dr Patrick Ole Noack je odgovorio: „Da i ne. Digitalizacija nije univerzalno rješenje, već velika kutija sa alatima. Međutim, pojedini alati ne odgovaraju svakom gospodarstvu, svakoj kulturi ili svakom radniku. Sa odgovarajućom mješavinom je moguće povećati efikasnost i dobit. Nasuprot tome, pogrešna mješavina povećava troškove i radno opterećenje. Ali ako neki od digitalnih alata rasterećuje poljoprivrednika, smanjuje troškove ili povećava prinos, njihova primjena može imati smisla.“

Zemljište je ključ

Max Stürzer, poljoprivrednik na gospodarstvo Schwaige, u mjestu Starnberg, u Bavarskoj, zajedno sa svojom ženom i svoje dvije kćeri vodi ratarsko gospodarstvo od 350 ha. Njegov najveći izazov je veliki udio ilovače u njihovoj zemlji zajedno sa velikom količinom padalina tjekom godine sa do 1000 mm/m². Zbog toga ono reagira vrlo osjetljivo kada se vozi po njoj. S druge strane, on u nekim dijelovima svojih parcela kao podlogu ima skoro čist šljunak. Zbog ovih jako promjenljivih uvjeta, ovaj poljoprivrednik se vrlo rano fascinirao obradom specifičnom za parcelu. On je već 1998. godine naručio da mu se prvi put kartiraju prinosi. Poslije prvobitne radosti je brzo uslijedilo otrežnjenje. Zavisno od oborinama, prinosi su varirali iz godine u godinu. „Usprkos tome, karte su za mene i dalje važan instrument za retrospektivnu procjenu odluka u pogledu uzgoja neke kulture“, rekao je Max Stürzer. „Tako mogu bolje procijeniti radim li ispravno ili pogrešno. Često razmišljam o tome, čak i kad vozim traktor. Tako mogu da se razvijam kao ratar.“ A karte prinosa su ga dovele do slijedećeg važnog saznanja: zemljište je ključ za sve. Iz tog razloga je u sljedećem koraku ispitana provodljivost zemljišta. To je omogućilo točnu analizu čitave parcele. Po njegovom mišljenju validnost uobičajenog mješovitog uzorka je dosta ograničena. Na osnovu ovih rezultata je sastavio karte za sjetvu. Na dijelovima parcele sa slabim prinosom nije želio  jednostavno smanjiti uloženi trud, već je htio istražiti uzrok tome. Tek kada taj uzrok pronađe, prihvatljivo je da smanji input ako je to neophodno. U tu svrhu ovaj poljoprivrednik koristi ciljano uzorkovanje zemljišta iz pojedinih zona.

Sa Maxom Stürzerom je na seminaru predstavljao poljoprivrednike. On je pričao o svom dugogodišnjem iskustvu sa digitalnim sistemima na svom gazdinstvu u Starnbergu.

Pomoću karte je bio u stanju  količinu sjemena prilagoditi stanju zemljišta. Pri tom je radi jednostavnosti radio sa faktorima. Te informacije je dodatno koristio i za prvu gnojidbu.

Računalo ne može preuzeti odlučivanje umjesto mene.

Ali onda neko vrijeme ništa više nije radio. Pogotovo što ta tema uopće nije bila praćena od strane nauke. „Tako sam kartirao prinose, ali postupak nije dosljedno realizirati“, ispričao je poljoprivrednik. „Nova vrata je otvorilo tek uvođenje GPS-a. Pošto je moja žena Amerikanka, imam kontakte tamo i vrlo rano sam došao u dodir sa temom „Automatsko upravljanje“. Na početku mi je bilo preskupo, ali počev od 2008. ga i sam koristim. Točnost od plus/minus 20 cm je u početku bila prihvatljiva, ali kada se koristi takva tehnika, rastu i osobni zahtjevi. 2010. godine sam zato nabavio vlastitu RTK stanicu i radim sa SectionControlom. Kod mene se dosljedno radi sa planiranjem stalnih tragova. Problematični stroj je kombajn, zbog svoje velike težine. U vlažnim uvjetima zemlja se sabija uvijek na istom mjestu. Ja ne tjeram svaki stroj po istim tragovima. To nazivam CTF ‚light‘. Velika prednost je fiksno planiranje stalnih tragova. Ujutro mogu voziti po suhim tragovima, kasnije tijekom dana, kada se zemljište osuši, po vlažnijim mjestima.“ Rad sa linijama A-B se kod Stürzera pokazalo problematičnim. Već samo pravilno imenovanje stvara dovoljno teškoća. Kod stalnih tragova granice parcele ostaju uvijek iste, ne „šetaju“. To je prednost npr. kod korova, koja se često raznose sa neočišćenih ivica parcela.

„Ranije sam uvijek orao do posljednjeg korjena drveta“, rekao je Max Stürzer. „Ako se zanemari činjenica da danas uopće više ne orem, preko kartiranja prinosa sam primijetio da je tamo potrošnja gnojiva i sredstva za zaštitu bilja ista, ali da su prinosi vrlo slabi. Moj zaključak je bio da oblikujem usjeve tako da što ekonomičnije mogu da vozim po njima. Špiceve i rubne dijelove po kojima se teško vozi sam izostavio.“

Max Stürzer spada u pionire Precision Farminga. Solidan alat i ratarsko iskustvo su po njegovom mišljenju ključ uspjeha. „Računalo ne može preuzeti odlučivanje umjesto mene“, kaže on. „A da bih poznavao povijest svojih usjeva, po pravilu mi nije potrebna datoteka ratarskih usjeva. Naša najvažnija osnova je zemljište. Sam miris zemlje vam govori da li je u redu ili nije.“ Njegov zaključak posle 20 godina Precision Farminga u praksi: „Nove metle dobro metu – stare poznaju ćoškove.“

Praksa je često otrežnjujuća

Karl-Heinz Mann je savjetnik kod LBB-a, ruralnog savjetodavnog društva za osnivanje gospodarstva u Göttingenu. On za svoje klijente provodi opsežne usporedbe gospodarstva i stoga može koristiti vlastite podatke „Šta digitalizacija donosi ratarskim gospodarstvima sa stajališta savjetnika?“, glasilo je njegovo pitanje. Prvo treba reći da su opći ciljevi u poljoprivredi sljedeći: poboljšanje prirodnih prinosa, ušteda radnih sredstava, ušteda na troškovima obavljanja posla (plaće, vlastita radna snaga, troškovi strojeva, amortizacija, kamate, gorivo, popravke…) kao i manje opterećenje životne sredine, kao što se može postići npr. kod zaštite bilja, smanjenjem rasipanja i unosa u vode ili opće smanjenje potrebne količine.

„Digitalizacija: Rješenje problema ili igrarija?“ bilo je jedno od pitanja koje je postavio Karl-Heinz Mann. U toku svog predavanja je promatrao digitalizaciju sa stajališta konzultanta.

„U praksi ne postoji nikakva veza između rezultata gospodarstvo i afiniteta rukovoditelja gospodarstva prema digitalizaciji“, rekao je konsultant. „Ovo generalno nije u suprotnosti sa digitalizacijom – samo što postoje drugi faktori uspjeha. I često postoje drugi problemi u radu na kojima se nešto može mijenjati.“

Što se tiče opreme i realizacije u praksi, Karl-Heinz Mann ima slična iskustva kao dr Patrick Ole Noack: GPS postoji na brojnim traktorima i kombajnima, 95 % njegovih klijenata ga koristi, 40 % čak ima vlastitu RTK stanicu. Široko su rasprostranjene (nepunih 70%) karte nutrijenata. Najčešće se izrađuju na bazi rastera uzimanja uzoraka od 3 ha. Međutim, prilikom gnojidbe ih koristi samo 45 % gospodarstva. Osnovna gnojidba se u pravilu nikada ne radi prema kartama. Organska gnojidba se vrši specifično za dijelove parcele samo u manje od 10 % slučajeva.

Zaštita bilja pokazuje sasvim drugačiju sliku, kaže Karl-Heinz Mann. SectionControl su koristili svi njegovi klijenti, upravljanje na uvratinama i pojedinačnim diznama odn. konfiguracijama dizni se koristi u približno 90 % slučajeva. Prskanje stabilizatora i fungicida se rijetko vrši specifično za određenu parcelu, kod herbicida toga uopće ni nema.

Očekivanja od digitalizacije su posebno visoka kod gospodarstva koja već rade sa tom tehnologijom. To posebno vrijedi za sjetvu. U praksi je realna korist u visini od 50 do 60 € po hektaru, procjenjuje ovaj konsultant. Gospodarstva koja još nisu digitalizirana, procjenjuju da je ta korist daleko manja.

„Još uvijek se ne odvija sve kako treba“, ispričao je Karl-Heinz Mann o svojim anketama. „Poljoprivrednici se prije svega žale na probleme sa interfejsom, ali i na visoke troškove  tehnike i softvera, nevjerodostojnost rezultata i veliki utrošak vremena.“

„Digitalna tehnologija može nam pomoći u brojnim aspektima“, uvjeren je Karl-Heinz Mann. „Stalni tragovi i CTF radi očuvanja zemljišta su korisni naročito kod gnojidbe i zaštite bilja. Kod obrade zemljišta primjena u praksi je dijelom komplicirana. Rad na uvratinama i SectionControl skoro uvijek imaju smisla i poljoprivrednici ih već koriste u velikoj mjeri. Sjetva specifična za dijelove parcele ima smisla prije svega na velikim, nehomogenim parcelama (vidi predavanje Stürzera), a obrada specifična za dijelove zemljišta u većini slučajeva puno manje.“

Digitalna tehnologija može nam pomoći u brojnim slučajevima.

Stručnjak je preporučio osnovno gnojenje, kod kojeg se količina izračunava prema rezultatu uzorka uzimajući u obzir vrstu zemljišta. Sa istim troškovima gnojidbe bi posnija područja mogla se jače pognojiti na račun dobro prihranjenih područja. Poslije 12 godina stabilizacije i povećavanja prinosa je potrebna naknadna kontrola. Ako je ispravno da se osnovno gnojenje prilagođava potrebama zemljišta, na velikim parcelama to se mora raditi  specifično za svaki dio parcele. „Gnojenje specifično za dijelove parcele jest rašireno, ali se uspjeh jedva može izmjeriti“, kaže Karl-Heinz Mann. „Još uvijek nedostaje sustav testova. Po hektaru se uštedi oko 10 do 30 kg N. Pozitivan sporedni efekt je to što se može spriječiti polijeganje usjeva. N senzor u praksi radi dobro i ima smisla na velikim nehomogenim parcelama. Kod organskog gnojiva je vrlo teško odraditi gnojidbu specifično za dio parcele, jer je to gnojivo veoma nehomogeno. U ovom slučaju može biti interesantna NIRS tehnika.“

Ovaj konsultant ima diferencirano mišljenje o upotrebi drugih digitalnih pomagala: „Automatsko prepoznavanje korova i trava je još uvijek naučna fantastika, ali vjerojatno ima vrlo veliki potencijal. Kod fungicida je prilagođavanje količine teško zbog moguće rezistentnosti. Digitalne mogućnosti za upravljanje strojevima imaju pozitivan odnos troškova i dobiti. To znači da se najčešće isplate, a optimizacija po pravilu funkcionira dobro. Nasuprot tome, upravljanje voznim parkom ima smisla samo kod vrlo velikih gospodarstva ili uslužnih poduzeća. U organizaciji i u uredu postoji vrlo visok radno-ekonomski potencijal. Troškovi knjigovodstva, vođenja evidencije usjeva, podnošenja zahtjeva, upravljanja skladištem i čuvanja podataka su relativno visoki. Udio proizvodnih troškova u prosjeku iznosi 22 posto! Ovdje postoji ideja za prava rješenja problema bez igrarija.“

Karl-Heinz Mann je uvjeren u to da je usprkos velikim obećanjima proizvođača i političara o mogućnostima digitalizacije praksa vrlo često otriježnjujuća. Troškovi i utrošak vremena su previsoki. „Međutim ovi sustavi mogu da pomognu da se procesi optimiziraju. Oni nikad ne mogu zamijeniti stručno rukovođenje radnicima i efikasnu organizaciju od strane rukovoditelja gospodarstva. Prikupljanje opsežnih podataka bez smislene upotrebe može se izostaviti. Digitalni instrumenti uvijek trebaju biti samo pomoć, a ne da opterećuju rukovoditelja gospodarstva odn. proizvodnje i da ga nepotrebno vezuju za kancelariju. Zbog toga će uspješan biti samo onaj tko digitalne mogućnosti koristi na promišljen i smislen način. Uspješni rukovoditelji gospodarstva u ratarstvu manje trebaju biti u kancelariji, a više na njivi“, rekao je na kraju Karl-Heinz Mann.

Veče za druženje

Večer prije HORSCH seminara je u centru FITZentrum u Sitzenhofu bilo predviđeno za druženje. Hrana i piće su bili seoski: domaća hrana i svjetlo pivo. Kontrast je tu činilo predavanje motivacijskog trenera Marca Gasserta pod naslovom „Ne nagrađuje se početak, nego istrajnost.“ Pričao je o svom boravku u jednom Šaolin hramu u Kini. Tamo je dan započinjao trčanjem na stazi od 21 km u 1.30 sati, a ukupno se treniralo 17 h dnevno. Prema Marcu Gassertu postoje dvije vrste discipline: ona iznutra i ona izvana. „Da bi nešto veliko moglo nastati potrebna je disciplina iznutra“, rekao je trener. Osim toga, čovjek posjeduje tri pokretačke sile: biološki nagon, vrijednosti i snagu volje. Novac nije obavezno motivirajući faktor. To je Marc Gassert objasnio putem jedne demonstracije. Jednoj osobi iz publike je obećano 25 € za to da izvjesno duže vrijeme sjedi u čučnju raširenih nogu. Taj čovjek je zaista potvrdio da u toku vježbe nije mislio na novac već da je bio motiviran time da uspije završiti zadatak. Trener je savjetovao slušatelje da uvijek što brže donose odluke, jer: „Što više odluka čovjek mora donijeti to se njegova energija brže istroši.“ Pozitivna ravnoteža je važna da bi se izbjegao stres. Često je od pomoći da se jednostavno prestane kukati. I prije svega: čovjeku je potreban radni zadatak prilikom kojeg se mora  koncentrirati i koji ga ispunjava.

IZVOR : terraHorsch 18/2019

IMPRESSUMterraHORSCH je međunarodni časopis za klijente tvrtke HORSCH Maschinen GmbH Sitzenhof 1, DE-92421 Schwandorf Tel.: +49 9431 7143-0, Fax: +49 9431 7143-9200 terra@horsch.com, www.horsch.comOdgovorna za sadržaj: Cornelia HorschRedakcija: Johannes HädickePriloge su napisali: C. Blandin, M. Braun, A. Brockmann (prianjanje), J. Hädicke, C. Horsch, N.L. Neumann, E. Nicolai, J. Noordhof, H. Wolf, S. WyattFotografije: Arhiv HORSCH, fotografija Petra Kellner, A. Brockmann (prianjanje), G. Bröcker (privatna), J.-P. Kihm (privatna), J. Noordhof, S. WyattPrevodi: engleski: H. Wolf; francuski: S. Proust, TCA Consul-ting; poljski: B. Dudkowski; ruski: V. Veklenko, mađarski: M. Vas, portugalski: A. Cini, češki: tetras, slovački: MM PressterraHORSCH izlazi dva puta godišnje na njemačkom, engle-skom, francuskom, poljskom, portugalskom, ruskom, slovač-kom, češkom i mađarskom jeziku.Časopis i svi u njemu sadržani prilozi i slike su zaštićeni autorskim pravom. Svako komercijalno korišćenje van granica određenih zakonom o autorskom pravu zabranjeno je bez suglasnosti izdavača.Produkcija i grafička obrada: Beckmann Verlag GmbH & Co KG, LehrteTisak: Frischmann Druck und Medien GmbH, Amberg